Освојена је ова планета лудости.
Нема те више да под
тешким оклопом нападаш тврђаву,
копљем пробијеш и сам камен.
Добијено је ово утврђење дугом борбом,
на измаку снаге, у неочекиваном тренутку.
Загрцнут прашином, крвавом надом,
осушеним сузама и знојем...побеђујеш!
Мирно јутро шеташ утврђењем,
док изломљене капије прижељкују још неки удар,
тихо прикрадање са источне стране,
неочекивани додир хладних зидина,
твојим прстима!
Волела је ова гомила камена близину јуриша,
потрес пета забодених у мокру земљу-
А ту си!-
У саплитању дана о месечеву сенку,
навика је да те видим у борби.
Треба поверовати да су
избрисани трагови зарђалих окова,
да сам освојена и слободна!
Pravi stihovi za moje snezno jutro i pocetak nedleje...
ReplyDeleteDopada mi se nacin na koji pises...
veliki snezni pozdrav
Lepo je znati da mogu da utičem na početak nečijeg dana, a posebno mi je drago što je to baš tvoj dan!:)
ReplyDeleteUtičeš bogami i na kraj dana. :)
ReplyDeletePredivne, prave reči!
"Zagrcnut prašinom"... fantastično.
Puteljak, hvala i dobro mi došla!...a mogu ti reći da su uticaji obostrani! ;)
ReplyDeleteTvoje reči opijaju bolje od najboljih vina...
ReplyDeleteNapajam dušu na ovom blogu....))))
Onda nastavljam da točim... ;) :*
ReplyDeletePescana samo odvrni vinsku slavinu i da uzivamo :D
ReplyDeletePa ovde se skupljaju iskusne vinopije... neću vas izneveriti, enoteka nastavlja sa radom! :)
ReplyDeletePeščana, predivno. Sad znam zašto ne umem da ostavim komentar. Svako čitanje me opije i ja zaboravim da pišem.
ReplyDeleteShunjo, šta je vino bez tvog čipsa? ;)
ReplyDeleteHvala ti što čitaš i pišeš!
Žao mi je samo što više ne mogu da vidim tvoju pesmu ''Budim se''...volim da se vraćam nekim stihovima!... :)